im. m. 〈G ùpada; mn. N ùpadi, G ȕpādā〉 1. nagao, neočekivan i nasilan prodor u što [vojni ~ u tuđi teritorij] 2. pren. iznenadni ulazak

im. s. 〈G ùpādānja〉 1. padanje u što, padanje u kakav zatvoren prostor 2. pren. a. nasilno ulaženje u tuđi prostor ili teritorij; sin. provaljivanje b. dospijevanje u što neželjeno c. razg. ulaženje bez ulaznice ili pozivnice

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpadām, 3. l. mn. ùpadajū, imp. ùpadāj, aor. ùpadah, imperf. ùpadāh, prid. r. ùpadao〉 1. padati u što, padati u kakav zatvoren prostor [Lišće upada u žlijeb.; ~ u jamu] 2. pren. a. nasilno ulaziti u tuđi prostor ili područje [~ na susjedovo imanje; ~ u računalni sustav; ~ u stan]; sin. provaljivati b. dospijevati u što neželjeno [~ u nevolje] c. razg. ulaziti bez ulaznice ili pozivnice [~ na koncerte; ~ na rođendane]; vidski paranjak: upasti

im. ž. 〈G ùpadicē; mn. N ùpadice, G ùpadīcā〉 kratka primjedba koja se dobacuje tijekom čijega govora ili izlaganja

prid. 〈G upàdljiva; odr. upàdljivī, G upàdljivōg(a); ž. upàdljiva, s. upàdljivo; komp. upadljìvijī〉 v. uočljiv

im. ž. 〈G upàdljivosti, I upàdljivošću/upàdljivosti〉 v. uočljivost

prid. 〈G ùpadnōg(a); ž. ùpadnā, s. ùpadnō〉 koji se odnosi na upadanje [~ kut]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upàkīrām, 3. l. mn. upakírajū, imp. upàkīrāj, aor. upakírah, prid. r. upakírao, prid. t. upàkīrān〉 staviti što u kakav omot ili ambalažu [~ boce u kartonsku kutiju; ~ dar u ukrasni papir]; sin. zapakirati

im. ž. 〈G ȕpalē; mn. N ȕpale, G ȕpālā〉 med. reakcija živoga tkiva na ozljedu ili štetno djelovanje vanjskih utjecaja [~ bubrega; ~ desni; ~ mjehura; ~ pluća]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpālīm, 3. l. mn. ùpālē, imp. upáli, aor. upálih, prid. r. upálio, prid. t. ùpāljen〉 1. učiniti da što počne gorjeti [~ svijeću; ~ šibicu]; sin. zapaliti; ant. ugasiti, utrnuti poet. 2. pokrenuti rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvoriti dotok energije ili staviti što u pogon [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. uključiti; ant. isključiti, ugasiti 3. 〈3. l. jd.〉 razg. postići kakav cilj ili svrhu [Upalilo je!] • upáliti se 〈povr.〉 1. 〈3. l.〉 početi gorjeti [Upalila su se ulična svjetla.] 2. biti zahvaćen upalom [Rana se upalila.]

prid. 〈G ȕpālnōg(a); ž. ȕpālnā, s. ȕpālnō〉 koji se odnosi na upalu [~ proces]

im. m. 〈G upaljáča; mn. N upaljáči, G upaljáčā〉 naprava za paljenje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpāmtīm, 3. l. mn. ùpāmtē, imp. ùpāmti, aor. ùpāmtih, prid. r. ùpāmtio, prid. t. ùpāmćen〉 zadržati u pamćenju [~ melodiju; Upamti moje riječi.]; sin. (memorirati), zapamtiti; ant. zaboraviti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpadnēm, 3. l. mn. ùpadnū, imp. ùpadni, aor. ùpadoh/ùpah, prid. r. ùpao〉 1. pasti u što, pasti u kakav zatvoren prostor [Lišće je upalo u žlijeb.; ~ u jamu] 2. pren. a. nasilno ući u tuđi prostor ili područje [~ na susjedovo imanje; ~ u računalni sustav; ~ u stan]; sin. provaliti b. dospjeti u što neželjeno [~ u nevolje] c. razg. ući bez ulaznice ili pozivnice [~ na koncert; ~ na rođendan]; vidski paranjak: upadati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpecām, 3. l. mn. ùpecajū, imp. ùpecāj, aor. ùpecah, prid. r. ùpecao, prid. t. ùpecān〉 1. pecajući uloviti što na udicu [~ lignju; ~ šarana] 2. pren. uhvatiti koga u zamku • ùpecati se 〈povr.〉 pren. naivno nasjesti na što

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpērīm, 3. l. mn. ùpērē, imp. upéri, aor. upérih, prid. r. upério, prid. t. ùpēren〉 usmjeriti što prema komu [~ pištolj; ~ pogled]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upeterostrùčāvām, 3. l. mn. upeterostručávajū, imp. upeterostrùčāvāj, aor. upeterostručávah, imperf. upeterostrùčāvāh, prid. r. upeterostručávao, prid. t. upeterostrùčāvān〉 činiti peterostrukim, pet puta većim [~ dobit] • upeterostručávati se 〈povr.〉 postajati peterostrukim, pet puta većim [Plaća se upeterostručavala.]; sin. upeterostručivati; vidski paranjak: upeterostručiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upeteròstručīm, 3. l. mn. upeteròstručē, imp. upeteròstruči, aor. upeteròstručih, prid. r. upeteròstručio, prid. t. upeteròstručen〉 učiniti peterostrukim, pet puta većim [~ dobit] • upeteròstručiti se 〈povr.〉 postati peterostrukim, pet puta većim [Plaća se upeterostručila.]; Vidski parnjaci: upeterostručavati, upeterostručivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upeterostrùčujēm, 3. l. mn. upeterostrùčujū, imp. upeterostrùčūj, aor. upeterostručívah, imperf. upeterostrùčīvāh, prid. r. upeterostručívao, prid. t. upeteròstručen〉 usp. upeterostručavati

im. s. 〈G upíjānja〉 1. uvlačenje tekućine u sebe 2. pren. primanje ili prihvaćanje čega s oduševljenjem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpījām, 3. l. mn. upíjajū, imp. ùpījāj, aor. upíjah, imperf. ùpījāh, prid. r. upíjao, prid. t. ùpījān〉 1. uvlačiti u sebe tekućinu (o krpi, spužvi itd.) [~ vlagu; ~ vodu] 2. pren. s oduševljenjem primati ili prihvaćati što [~ svaku učiteljevu riječ]; vidski paranjak: upiti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpirēm, 3. l. mn. ùpirū, imp. ùpiri, aor. ùpirah, imperf. ùpirāh, prid. r. ùpirao, prid. t. ùpirān〉 1. 〈prijel.〉 usmjeravati prema jasno određenom cilju [~ pogled u koga; ~ prstom u drugoga] 2. 〈neprijel.〉 a. snažno što pritiskati [~ svom snagom] b. pren. jako oko čega nastojati; vidski paranjak: uprijeti

im. m. 〈G ùpisa; mn. N ùpisi, G ȕpīsā〉 čin kojim se tko ili što upisuje, uključuje u popis ili postaje članom čega [~ u školu; ~ u sportsko društvo]; ant. ispis

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpīšēm, 3. l. mn. ùpīšū, imp. upíši, aor. upísah, prid. r. upísao, prid. t. ùpīsān〉 1. pišući unijeti u što [~ ocjenu u imenik] 2. primiti koga za člana, odobriti komu članstvo [~ nove članove u zbor]; sin. učlaniti; ant. ispisati, iščlaniti • upísati se 〈povr.〉 1. stupiti u članstvo ili organizaciju [~ se u planinarsko društvo]; sin. učlaniti se v. pod učlaniti ispisati se v. pod ispisati, iščlaniti se v. pod iščlaniti 2. početi pohađati što [~ se na pravni fakultet]; ant. ispisati se v. pod ispisati; vidski paranjak: upisivati

im. s. 〈G upisívānja〉 1. unošenje u što pisanjem 2. primanje koga za člana, odobravanje članstva komu; sin. učlanjivanje; ant. ispisivanje, iščlanjivanje 3. stupanje u članstvo ili organizaciju; sin. učlanjivanje; ant. ispisivanje, iščlanjivanje 4. početak pohađanja čega; ant. ispisivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upìsujēm, 3. l. mn. upìsujū, imp. upìsūj, aor. upisívah, imperf. upìsīvāh, prid. r. upisívao, prid. t. upìsīvān〉 1. pišući unositi u što [~ ocjenu u imenik] 2. primati koga za člana, odobravati komu članstvo [~ nove članove u zbor]; sin. učlanjivati; ant. ispisivati, iščlanjivati • upisívati se 〈povr.〉 1. stupati u članstvo ili organizaciju [~ se u planinarsko društvo]; sin. učlanjivati se v. pod učlanjivati; ant. ispisivati se v. pod ispisivati, iščlanjivati se v. pod iščlanjivati 2. počinjati pohađati što [~ se na pravni fakultet]; ant. ispisivati se v. pod ispisivati; vidski paranjak: upisati

im. ž. 〈G ùpisnicē; mn. N ùpisnice, G ùpisnīcā〉 tiskanica za upis; ant. ispisnica

im. m. 〈G ùpisnīkā; mn. N ùpisnīci, G ùpisnīkā〉 službena knjiga u koju se upisuju određeni podatci [sudski ~; ~ brodova; ~ vozila]; sin. registar zast.

im. ž. 〈G upisnìnē; mn. N upisnìne, G upisnínā〉 novčani iznos koji se plaća za upis

im. m. 〈G ùpita; mn. N ùpiti, G ȕpītā〉 riječi ili rečenica kojima se pita i na koje se očekuje odgovor [odgovarati na ~; postaviti ~]; sin. pitanje; ant. odgovor

prid. 〈G ùpitna; odr. ùpitnī, G ùpitnōg(a); ž. ùpitna, s. ùpitno; komp. upìtnijī〉 koji se dovodi u pitanje, koji nije siguran ili jasan [~ uspjeh]; sin. dvojben; ant. nedvojben, neupitan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpītām, 3. l. mn. upítajū, imp. ùpītāj, aor. upítah, prid. r. upítao, prid. t. ùpītān〉 1. obratiti se komu tražeći odgovor [~ koga koliko je sati]; sin. (postaviti pitanje) v. pod postaviti; ant. odgovoriti 2. tražiti što od koga, zamoliti koga što [~ oca za savjet] • upítati se 〈povr.〉 pren. dobro o čemu promisliti [~ se kako dalje; Moraš se ~ što želiš.]; sin. zapitati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕpijēm, 3. l. mn. ȕpijū, imp. ùpīj, aor. ùpih, prid. r. m. ȕpio, ž. ȕpīla, s. ȕpīlo, mn. ȕpīli, prid. t. upìjen〉 1. uvući u sebe tekućinu (o krpi, spužvi itd.) [~ vlagu; ~ vodu] 2. pren. s oduševljenjem primiti ili prihvatiti što [~ svaku učiteljevu riječ]; vidski paranjak: upijati

prid. 〈G ùpitnōg(a); ž. ùpitnā, s. ùpitnō〉 koji se odnosi na upit [upitna rečenica]

im. m. 〈G ùpitnīka, N mn. ùpitnīci, G ùpitnīkā〉 1. pravop. pravopisni znak (?), razgodak koji se stavlja iza upitne rečenice 2. tiskani tekst s pitanjima na koja treba pismeno odgovoriti [ispuniti ~] ♦ biti pod upitnikom biti nesiguran, imati slabe izglede u budućnosti

im. ž. 〈G ùpitnosti, I ùpitnošću/ùpitnosti〉 svojstvo onoga što je upitno; sin. dvojbenost; ant. nedvojbenost, neupitnost

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uplàćujēm, 3. l. mn. uplàćujū, imp. uplàćūj, aor. uplaćívah, imperf. uplàćīvāh, prid. r. uplaćívao, prid. t. uplàćīvān〉 plaćati unaprijed [~ ljetovanje]; vidski parnjak: uplatiti

prid. 〈G ùplašena; odr. ùplašenī, G ùplašenōg(a); ž. ùplašena, s. ùplašeno; komp. uplašènijī〉 1. koji osjeća strah [uplašena djeca] 2. koji odražava strah [~ pogled]; sin. prestrašen

pril. 〈komp. uplašènijē〉 tako da odražava strah [~ pogledati]; sin. prestrašeno

im. ž. 〈G ùplašenosti, I ùplašenošću/ùplašenosti〉 osobina onoga koji je uplašen ili svojstvo onoga što je uplašeno; sin. prestrašenost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùplašīm, 3. l. mn. ùplašē, imp. ùplaši, aor. ùplaših, prid. r. ùplašio, prid. t. ùplašen〉 izazvati strah u kome [~ djecu]; sin. poplašiti poet., zastrašiti • ùplašiti se 〈povr.〉 osjetiti strah, biti u strahu zbog koga ili čega [~ se mraka]; sin. preplašiti, prestrašiti

im. ž. 〈G ȕplatē; mn. N ȕplate, G ȕplātā〉 1. plaćanje koje robe ili usluge 2. novac dan za koju robu ili uslugu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùplātīm, 3. l. mn. ùplātē, imp. upláti, aor. uplátih, prid. r. uplátio, prid. t. ùplāćen〉 platiti unaprijed [~ ljetovanje]; vidski parnjak: uplaćivati

im. ž. 〈G ùplatnicē; mn. N ùplatnice, G ùplatnīcā〉 tiskanica kojom se obavlja uplata [poštanska ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uplètem, 3. l. mn. uplètū, imp. uplèti, aor. uplètoh, prid. r. ùpleo, prid. t. uplèten〉 1. pletući napraviti što, pletući ugraditi što u što [~ cvijeće u vijenac; ~ vrpcu u kosu] 2. pren. a. učiniti da se tko protiv svoje volje zatekne u kakvoj situaciji [~ prijatelja u svađu]; sin. uvući b. pridružiti koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ nove ideje u tekst]; vidski paranjak: uplitati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. uplètem se, 3. l. mn. uplètū se, imp. uplèti se, aor. uplètoh se, prid. r. ùpleo se, prid. t. uplèten〉 postati nezvanim sudionikom kakva događaja [~ u razgovor]; sin. ubaciti se pren., razg. v. pod ubaciti, umiješati se v. pod umiješati; vidski parnjak: upletati se

im. s. 〈G ùpletānja〉 postajanje nezvanim sudionikom kakva događaja; sin. miješanje, petljanje razg., ubacivanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùplećēm se, 3. l. mn. ùplećū se, imp. ùpleći se, aor. ùpletah se, imperf. ùpletāh se, prid. r. ùpletao se〉 postajati nezvanim sudionikom kakva događaja [~ u razgovor]; sin. miješati se v. pod miješati, petljati se razg., plesti se pren., razg. v. pod plesti, ubacivati se pren., razg. v. pod ubacivati; vidski paranjak: uplesti se